3173015488_256c4a6de3_o

Za dobra stara vremena

Milan Lucic, lijevo krilo LA Kingsa noćas će prvi puta otkada je preselio na zapadnu obalu posjetiti Boston i zaigrati protiv Bruinsa u kojima je počeo svoju NHL karijeru. Tim je povodom na “The Players Tribute”  internetskoj stranici otvorio dušu, a mi vam donosimo tekst.

Ovako sam bio naivan kada sam prvi puta došao u Boston. Jeste li spremni?

Imali smo jednog ugodnog čovjeka koji je radio za nas i organizirao odlaske na putovanja. Bio je u svojim ranim sedamdesetima, zvao se Johnny i bio je zakon. Bio sam devetnestogodišnji klinac u svom prvom trening kampu i nisam imao pojma što se događa. Pojma nisam imao o putovanjima u NHL-u, znao sam samo za autobuse u WHL-u pa mi je Johhny pomagao. Bio mi je kao djed.

Poslije jednog treninga sjedio sam u svlačionici i pričao sa jednim od igrača i spomenuo Johhnya. Nisam mu znao prezime pa me suigrač odveo i pokazao mi sliku izranjavanog čovjeka sa brojem 9 na dresu kako drži Stanley Cup.

To je Johhny Bucyk, Poglavica. Osvojio je dva Stanely Cupa sa Bruinsima, čovjek je legenda.

Bio sam posramljen. Kada sam došao u Boston, nisam imao pojma o povijesti ekipa, naravno znao sam poznate face kao Orr, Bourque, Neely. Ali odrastajući u Vancouveru devedesetih godina nije bilo “Center Icea” a moji su roditelji rođeni u Jugoslaviji pa ih hokej nije niti zanimao. Što god je bilo na “Hockey night in Canada” to se gledalo, a 99% vremena to su Maple Leafsi ili Canucksi.

Na svu sreću Boston je obilovao igračima koji su mi bili spremni pomoći. Jedan od njih bio je i Shawn Thornton koji mi je dao jedan dobar savjet: “Nije važno koliko puta nekoga istučeš, bitno je koliko puta tebe ne istuku. Ne moraš uvijek pobjediti, samo nemoj izgubiti.”

U prvoj sam se utakmici odlučio potući. Gledao sam po rosteru Dallasa i izabrao Brada Winchestera. Ne sjećam se same tuče, ali sjećam se da nisam izgubio.

Prva tučnjava bila je u gostima, ali morao sam se potući i pred domaćom publikom. Ovoga puta protivnik je bio Tarnasky. Ni ovoga puta se ne sjećam svega, ali pamtim TD Garden i navijanje, opet nisam izgubio.

Sada s odmakom kada gledam, znam da 2011.ne bi osvojili Stanley Cup da godinu dana ranije nismo uprskali seriju sa Flyersima.

Ovoga ljeta ujutro sam vježbao kada sam dobio SMS da se na Twitteru priča da me Boston trejda sa Kingsima. Pokušao sam ne razmišljati o tome i nastaviti dan normalno, ali stalno mi je u glavi bila slika novoga dresa. Oko 15:30 Sweeney je nazvao i rekao da me trejdaju u LA, za obojicu je to bio jako emotivan poziv.

Bosotnu hvala za sve, ali dolazak u LA također je bio uzbudljiv, osjećao sam kao da ponovno imam 19. godina, i od prvog dana do sada svaki dan je bio uzbudljiv i zabavan, ali uvijek ću pamtiti Boston jer me on oblikovao u ono što jesam.

Prvi dolazak u Garden, osjećam uzbuđenje, ali tko zna, možda bacim rukavice za dobra stara vremena.

Izvorni tekst pročitajte ovdje.

Photo by: AManda/flickr.com

 

Za dobra stara vremena

Hoće li Lucic dobiti zvižduke ili ovacije TD Gardena?

Thank you for the vote!