Photo: Håkan Hagman

[U18] Novozelandski Hrvat koji igra u Švedskoj

Mladi Hrvati uskoro će na Svjetsko prvenstvo u kategoriji U18, a kamp je već počeo i ovih dana se najbolji naši mladi hokejaši skupljaju na klizalištu Velesajma. Razgovarali smo sa mladim hrvatskim hokejašem rođenim na Novom Zelandu koji zanat brusi u Švedskoj.

Za početak nam se malo predstavi, tko je Dominic Rene Ćanić i tko je „kriv“ za to da si postao hokejaš?

Rođen sam “davne” 2000. na Novom Zelandu. U Zagreb sam došao kada sam imao tri i pol godine. Htio sam “nešto” trenirati jer su svaki dan stariji dečki iz ulice išli na treninge i ja sam ostajao sam. Pitala je mama za plivanje, za nogomet, ali svi su rekli da sam premlad jer nemam šest godina. Te godine krenuo sam u vrtić i vrtićku školu klizanja. Svaki dan, prije ili poslije škole klizanja,na ledu su bili hokejaši. Svidjela mi se oprema koju su dečki imali na sebi, te palice. Mami sam rekao…ja bi to!

Mama je nazvala broj sa plakata koji je bio izvješen na klizalištu i razgovarala sa g. Mladen Jarčovom koji je rekao da nisam premlad.  Rekao je da sam taman! I tako je počelo. Znači, svoje prve hokejaške korake napravio sam u KHL Zagreb. Od 2008. godine do 2015 igrao sam za Medveščak, a sada tupim klizaljke za švedski Åker/Strängäs.

Uglavnom,nitko nije „kriv“, jednostavno se posložilo. A tko je Dominic Rene Čanić mislim da ce to bolje reći drugi nego ja sam. Netko ce reći dobro, netko nešto loše, tako je to. Uvijek ima kritika i pohvala, sastavni su dio svake osobe.

Kako je došlo do anganžmana u Švedskoj?

U Švedskoj sam završio po principu; nikad ne znaš tko te gleda. Tako mi se u ljeto 2014. javio agent koji je rekao da me prati cijelu sezonu u Sloveniji. Došao je u Hrvatsku, te je proveo sa mnom i mamom tri tjedna, gledao svaki trening i utakmicu te na kraju zaključio da mogu igrati na višem nivou. I tako mi se dogodila Švedska.

Jesi li zadovoljan sezonom i kako su u klubu zadovoljni tvojim igrama ?

Sezonom sam u globalu zadovoljan. Naravno da uvijek može bolje, ali nekada ne možemo sami utjecati na stvari koje se događaju. Dvije ozljede (kuk i prepona) te neke viroze koštale su me dva mjeseca oporavka i bez treninga i utakmica. Svaki put krećeš iznova jer trener za utakmicu bira samo one najspremnije. Nikada mi nitko nije direktno rekao da je zadovoljan ili nije, to se jednostavno vidi iz trenerovih akcija i reakcija. Preživio sam „rez“ u ekipi do 18 godina (Čanić ima tek 16 op.a.). Ostao sam u timu nakon što je trener nakon jednog treninga rekao da od sada igra sa samo tri napadačke linije. Igrati treći napad, na poziciji centra, u Švedskoj, u J18 Elite (najjači rang za igrače do 18)…mislim da je to potvrda i znak da su zadovoljni. A zadovoljan i naravno sretan bio sam i ja. Lijep je osjećaj nakon napornog rada, uspona i padova, biti nagrađen, pogotovo ako je nagrada baš ono što želiš.

Početak travnja donosi i SP do 18 godina, grupa je teška, veseli li te debi za nacionalnu vrstu?

Igrati za nacionalnu vrstu je velika čast, najveća zapravo. Veselim se što ću imati priliku biti dio kockica na dresu i zaigrati opet sa svojim prijateljima na istom ledu. Mogu samo reći, moje je srce zbog toga veliko.

Planovi za dalje, ima li ponuda bogatijih/poznatijih švedskih klubova?

Planova za dalje uvijek ima, kao i snova. Još je rano, a i o nekim stvarima još ne smijem govoriti. Uostalom, ovo je tek početak, vidjeti ćemo.

Photo: Håkan Hagman

[U18] Novozelandski Hrvat koji igra u Švedskoj

Veselite li se SP U18?

Thank you for the vote!