Plavi Vjesnik, februar 1972

Kome smeta Panta Amater?

Jedna je hokejska vijest uzbudila ljubitelje ovog atratktivnog zimskog sporta: Panta Ančević, jedan od najboljih hokejaša koji je igrao u Zagrebu, kažnjen je zabranom nastupanja i, kojeg li čuda, treniranja!

A odmah potom druga vijest: Panta Ančević napravio je u Medveščaku pravi pravcati “puč” – želi smijeniti upravu i trenera Miroslava Mitku! Rekli bismo, ako je i od popularnog Pante, previše je!

A nije! Jer Panta Ančević je jedini amater u Medveščaku, vrhunski igrač, koji hokej igra iz zadovoljstva a ne zbog novca. Svoju je skupu hokejašku opremu kupio iz vlastita džepa, toliko voli taj sport.

Hokejom se aktivno bavim sedamnaest godina, od toga sam osam godina proveo u Medveščaku. To se najbolje vidi na mom licu – pokazuje nam ožiljke. – Nisam osobito lijep, zar ne? Novi zubi, dvije operacije nosa, razbijena arkada, prijelomi veći i manji – činilo se kao da čita bolnički izvještaj neke prometne nesreće.

Posljedice hokeja?

Sigurno je da to nisam “zaradio” svirajući glasovir!

Zašto sve to? Kakve koristi imate od hokeja?

Panta Ančević, Plavi Vjesnik, februar 1972

Panta Ančević, Plavi Vjesnik, februar 1972

Ja osobno – nikakve! Ostali hokejaši su potpisivanjem ugovora dobili pravo na stipendiju kluba. Ja takav ugovor nemam, jer mi stipendija nije potreba, time sam, mislim, pomogao klubu. Oslobođeni su jedne financijske brige!

Kako to da ste, unatoč usluzi klubu, došli u sukob s upravom?

To je lako objasniti. Nisam došao u sukob s upravom, nego samo s nekolicinom. Od trideset članova uprave kluba formalno je ostalo samo pet članova. A ti ljudi koji sad vode jedan sportski klub nisu se nikad bavili sportom. Gdje to može biti? Sportaši očekuju prema sebi sportski odnos. A toga u našem klubu nema.

Kakva je funkcija uprave hokejaša Medveščaka?

Gotovo nikakva. Mi od uprave očekujemo oslonac, ponekad pohvalu, nagradu za borbenost ili učinak…ali ništa od toga. Uprava se sastaje zbog toga da bi nekoga kaznila. Dođe nam kao “kaznena ekspedicija.

Znači, kad ih vidite na okupu znate da pripremaju nekome “ražanj”?

Baš tako. Svaja sjednica uprave donosi barem jednu kaznu. Tako je bilo i s Gojanovićem, tako je i sada sa mnom.

Zar Vi niste bili ostavili hokej?

Godinu dana nisam igrao. Prekinuo sam ugovor iz osobnih razloga, a i zbog poslova. Suvlasnik sam disko-kluba u Zagrebu, a to nije jednostavan posao. Imamo mnoštvo problema, paj posao odnosi mnogo vremena…

Ipak ste se vratili?

Da. Osam godina proveo sam s dečkima iz Medveščaka. Vezan sam uz njih i hokej!

A nepravde? Kaznili su vas zabranom igranja i treniranja?

Kao sportaš primam sve sportski. Meni je dovoljno što su ostali igrači uz mene, da me vole kao prijatelja, kao suigrača. Kažem da nema tih para kojima bi se mogla kupiti moja ljubav prema hokeju. I nema tog trenera i uprave koji će me moći demoralizirati! Cijela se ekipa slaže sa mnom. Ako se netko prihvati posla za koji je najvažniji entuzijazam i ljubav, a pri tome želi zaraditi i podosta novaca, onda taj netko ne može obavljati posao na zadovoljstvo cijeloga kluba. Mislim da sam dovoljno rekao.

Dakle, Vi mislite da je netko podbacio?

Mislim da je trener podbacio. Mi smo nekada bili zadovoljni novim trenerom. Ali on je uvidio da uprava radi bez pravog profesionalizma, pa je iskoristio situaciju.

Jesu li posljedica takva njegova odnosa lošije igre?

Vodio nas je na utakmice, a da se uopće nije potrudio da upozna protivnike. Naše pripreme prije prvenstva bile su slabe, za razliku od suparnika Jesenica i Olimpije. Osim toga nijedan se naš igrač ne može pohvaliti da ga je trener nečemu naučio, naši su treninzi smiješni i jednolični! A uprava ne čini ništa da bi se popravilo ono što se dade popraviti!

Recite pravoga krivca? Je li to kompletan upravni odbor ili samo pojedinci?

Mislim da je najveći krivac predsjednik tehničke komisije Ivica Fišter. Kao predanog člana uprave, čovjeka koji voli hokej i Medveščak izdvojio bih jedino Ivicu Šerfezija. Za nas igrače on je pravi melem. On je naša klupska “maskota”. Svi igrači ga vole, on je dosad pomagao klub iz vlastita džepa. Svakom je igraču pravi prijatelj, što da kažem više? U nj bi se morao ugledati svaki član upravnog odbora.

A trener?

Mislim da sam već dovoljno rekao. Jednom je prilikom bio vrlo grub, mogao bih reći i vrlo prost, prema meni. Ja sam mu uzvratio istom mjerom, istim riječima. Ali uprava nije reagirala. Prešao sam preko toga, a svoje sam kontakte s njim sveo na minimm.

Zbog čega ste suspendirani?

Upozorio sam trenera za jedne naše utakmice da jedan naš igrač igra ozlijeđen. Njegova je reakcija bila neshvatljiva. Isključio me iz igre riječima: “... Ne miješaj se u ono za što nisi kompetentan.

Čini se da su to osobni razlozi, da takav postupak trenera uprava kluba ne smije “blagosloviti”

Ne samo da su ga poduprli, već su me i kaznili. Smiješno! Obrazloženje je bila sumnja – naglašavam SUMNJA – uprave da poslije godine pauzirana neću biti sposoban za hokej. A svi koji su me gledali na posljednjim utakmicama rekli su da sam dobar. To kažu i moji suigrači, a i sam znam da igram dobro. Znam, također, da hokej igram iz ljubavi, pravi sam amater. Za sport čovjek treba imati srca, a ja ga imam i za sebe i za sve one koji žele dokazati suprotno. Oni koji nemaju sportsko srce neka se maknu iz naše sredine, inače ćemo ih sami maknuti. Za moje povlačenje s ledene površine ima još dovoljno vremena – završio je popularni hokejaš Medveščaka Panta Ančević.

Da je Panta Ančević u pravu, potvrdili su gotovo svi njegovi suigrači. Jer on zaista igra hokej kao pravi amater. Čak je sam kupio vrlo skupu opremu.

MAJA ŠURJAK