Kako živi hokej u Hrvatskoj

Sjećam se trenutka kada je Dinamo igrao utakmicu Europa lige, a na tribinama “standardna” tišina. No malo dalje na Trešnjevci orilo se u ledenoj dvorani doma sportova. Da bi stvar bila zanimljivija nije se radilo o nogometnoj, rukometnoj ili košarkaškoj utakmici. Parket je bio zamijenjen s ledom, a na teren su uklizali današnji gladijatori – hokejaši. Hokej na ledu u Hrvatskoj nema takvu tradiciju kao nogomet, košarka, rukomet…Ali još tamo krajem 80tih u doba Jugoslavije zagrebački “Medveščak Gortan” je bio poznati klub u regiji. Imena poput legendarnog Sovjeta Vyacheslava Anisina i Kanađanina s NHL iskustvom Stevea Gatzosa zasigurno su bili mamac za publiku.

U 90tima hokej je u Hrvatskoj postao sport s margina. Mnogi nisu ni znali da postoji “Hrvatska hokejaška liga” s 4 kluba (tri zagrebačka i jedan iz Siska), te da se svake godine igra svjetsko prvenstvo. Hrvatska je u to vrijeme igrala u “C” i “D” diviziji svjetskoga hokeja (to bi u prijevodu značila 3. i 4. liga u svijetu).

Radi podizanja kvalitete i većeg broja utakmica naši su klubovi počeli igrati početkom 2000. međunarodne lige. Počeli su s IEL ligom (liga sa susjednim klubovima iz regije), pa Slovenskom ligom, EBEL-om (međunarodna liga s Austrijancima, Slovencima, Česima i Mađarima), da bi na kraju završili u 2. najjačoj ligi u svijetu – moćnom KHL-u. KAKO je to moguće da od amatera završimo u ligi s bogatim Rusima?medvescak

Sve je krenulo s Medveščakom i ulaskom u EBEL 2009. godine. Na čelu s nekadašnjim igračima Damirom Gojanovićem i Markom Antoniom Belinićem te mnoštvom sponzora stvoreni su preduvjeti za normalno financijsko poslovanje kluba u EBEL-u. Cilj projekta je bila popularizacija hokeja putem koje bi se namamili jači sponzori za izgradnju novih ledenih površina u Hrvatskoj, te podizanje igračke kvalitete iz dijaspore čime bi se u dogledno vrijeme pojačala Hrvatska hokejaška reprezentacija. Pomalo utopijski plan do dana današnjeg nije se u potpunosti ispunio ni u jednoj točci. Kasnije ću objasniti zašto. Vratimo se na Medveščak i hokej.

Medveščak je u EBEL ušao u 2009. i u njemu se zadržao sve do kraja sezone 2012./2013. Odmah prve sezone iznenadio je sve i dospio do polufinala, gdje ga je izbacio kasniji prvak “Red Bull” iz Salzburga. Okosnicu momčadi činili su tzv. Crocani (hrvati iz Kanade i SAD-a) – Joel Prpich, Mike Prpic, John Hecimovic, Andy Sertich, te iskusni Alan Letang, Aaron Fox i T.J. Guidarelli. Kao glavni igrač nametnuo se Mike Ouellette, kojemu je upravo Medveščak bila odskočna daska u karijeri.

U četiri sezone provedene u EBEL-u, Medveščak je svaki put dospio do doigravanja. Osim spomenute 2009./2010. Medvjedi su prošli u polufinale i u sezoni 2011./2012. Igrali su se Winter classici na Šalati, Arena Ice Fever u zagrebačkoj Areni, pulski spektakl u amfiteatru, pune tribine i sve se činilo da ide svojim tokom. ALI uvijek postoji ali…

Kroz te četiri sezone u Medveščaku je igralo mnoštvo igrača iz dijaspore od kojih su samo nekolicina ostala do kraja, čime je ugrožen “ciljani projekt – reprezentacija” (strani igrač mora odigrati pune dvije sezone da bi ispunio uvijete za igranje u reprezentaciji). Isto tako u te četiri sezone Medveščak nije napravio pomak u “odgoju” svojih mladih hrvatskih igrača. Reprezentacija je također u te 4 sezone ispadala i vraćala se u diviziju D2A tako da ni u tom segmentu nije napravljen pomak. Da se razumijemo odgojiti domaćeg hokejaša je dug i mukotrpan posao i ne može se za par sezona odgojiti hokejaški igrač, ali mu se može dati prilike za igru čime bi se dobilo na kontinuitetu i sigurnosti u igri.

Nakon EBEL avanture uslijedio je poziv KHL-a. Na otvaranju sezone 2013./2014. Medveščak je napravio pravi mali podvig i u Domu sportova porazio super bogati “CSKA” iz Moskve s čak 7:1. Momčad je sastavljena od još jačih Crocana (Mark Katic, Mark Popovic i Mark Dekanich) i igrača iz Sjeverne Amerike (NHL zvijezde Johnathan Cheechoo, Steve Montador i Kurtis Foster te dokazani KHL igrači Ryan Vesce, Charlie Linglet i Matt Ellison). Kao i u EBEL-u Medveščak je napravio senzaciju i plasirao se odmah u svojoj prvoj sezoni u play off gdje ga je porazio češki “Lev” iz Praga. Nakon uspješne prve uslijedile su dvije sušne i igrački loše sezone, a pojavile su se i prvi javni protesti zbog neisplate plaći igrača. Rezultiralo je to osipanju momčadi pa se svake godine Medveščak nađe na početku sa sastavljanjem rostera.

Iste je godine reprezentacija konačno napredovala u diviziju D1B gdje se nalazi i danas. Na SP 2014. imali smo valjda najjaču reprezentaciju u povijesti. Reprezentacija od čak 11 “stranaca” nije uspjela doći ni do medalje. Međutim nisu tu krivi igrači koliko sam savez, koji nije omogućio adekvatne pripremne utakmice i veći period za uigravanje. Ne može se na prvenstvo otići s dvije prijateljske utakmice protiv Slovenaca!

Budućnost hrvatskoga hokeja je ista kao i prije “EBEL groznice”. Za sada nam tih par blic rezultata Medveščaka mame oči, ali do većega pomaka nije došlo. Hokej je marginalni sport u Hrvata, još uvijek imamo samo dva klizališta i ljude boli briga za Medveščak, Mladost, braću Lovrenčić, Miličića, otpisanog Platužića, mlade nade Jarčova, Jankovića, Šilovića, Šakića, Rosandića i njegova brata koji igra za Slovačku…Kada je okolina takva onda i mediji ne prave nikakav pritisak na savez i klub jer je sve sa zadnjih stranica sportskih novosti i onda se dešava to što se dešava da jedan klub kolo vodi. EBEL liga je naša realnost i ako nam ga daju ikada više igrati, trebamo se njega držati. KHL nije za nas zbog puno stvari. Novac je tu najmanji problem. Ne vjerujem da ćemo ga igrati dulje od još jedne sezone. Ako se ni tim povratkom u EBEL ne popravi odnos prema domaćim dečkima, urušit će se i to jer financijski to nećemo moći pratiti. Naših “dijasporaca” više nema toliko na uvoz, a prema domaćim dečkima se ponašamo maćehinski. Ili još gore. Da, “klinci” su dobili priliku igrati EBYSL (liga za mlade igrače u EBEL-u). Ali ako ne povučemo pet do deset igrača koji zaslužuju trenirati sa velikim dečkima, koji to mogu i ne platimo ih, onda nismo napravili ništa. Klub nema dugoročne šanse ako se ne brine o svojoj školi. Treba temelje ojačati, a to nitko neće zbog sitnih interesa.

Pratit ću Medveščak i reprezentaciju bez obzira na sve, a to da stvari ne valjaju, ne valjaju. Valja se nadati u bolju budućnost jer NHL igrač poput Borne Rendulića zasigurno zaslužuje više od pokoje reportaže na trećem dnevniku.

tekst pročitajte na http://ninomaverick.blogspot.hr/2016/08/kako-zivi-hokej-u-hrvatskoj.html