KHL Medveščak - EC KAC 29.8.2014. Zagreb

[Hrvatski hokej] Urbi et Orbi o stanju sporta

Za hrhokej.net piše Drax:  

Netom završena sezona obuhvatila je dvije okrugle brojke u hrvatskom hokeju. Jednu smo znali već na početku. Državno prvenstvo dosegnulo je srebrni pir odnosno svoje 25. izdanje. Završetkom finala mogli smo zabilježiti i drugu okruglu brojku. Zagrebački Medveščak proslavio je svoj dvadeseti naslov prvaka. Od završetka rujna pa do početka travnja hrvatski su klubovi imali jednu zanimljivu sezonu. Zagrebačka tri sastava su do sredine prosinca nastupala u zajedničkom natjecanju s tri slovenske i jednom srpskom momčadi pri čemu su se međusobne utakmice Mladosti, Zagreba i Medveščaka računale i za hrvatsko prvenstvo. Sisak se uključio u domaće prvenstvo tek početkom prosinca kada počinje sezona leda.

Prvi krug prvenstva Slovenije okupio je šaroliko društvo. Slovenski savez predstavljali su Triglav, Maribor i Bled. Iz Srbije je stigla Crvena zvezda, a kao što smo već spomenuli, Hrvatsku su zastupali zagrebački klubovi. Zamisao okupljanja amaterskih momčadi iz država koje su nekad sačinjavale Jugoslaviju nije nova i utemeljena je na realnom sagledavanju stanja hokeja u Sloveniji, Hrvatskoj i Srbiji.

U prethodnom desetljeću zagrebački su sastavi više-manje redovito nastupali u slovenskom prvenstvu iz kojeg je kasnije iznikla Slohokej liga. Dvije godine je trajala i sportska suradnja sa srpskim klubovima u Panonskoj ligi. Koliko god je bilo jasno da nijedna od te dvije lige nisu u stanju privući tisuće gledatelja na tribine niti eura u blagajne, sa sportskog stanovišta su ta natjecanja u potpunosti bila opravdana. Pružala su igračima jače natjecanje od onog kakvog bi imali u isključivo domaćem okruženju, a budući da su klubovi bivali podjednako siromašni, većina utakmica su bile ravnopravne i neizvjesne.

Sedam momčadi imalo je odigrati dva kruga sa po 12 utakmica. Na žalost, zagrebački klubovi, zajedno sa svojim savezom nisu se pokazali organizacijski sposobnim odigrati sve utakmice u dva i pol mjesece koliko je bilo predviđeno kalendarom natjecanja. Najgorim se pokazao Medveščak koji je odigrao samo sedam utakmica, od kojih četiri protiv gradskih suparnika. “Medvjedi” nisu otputovali u Beograd niti na Bled, a propustili su ugostiti makar i jednu od tri slovenske momčadi. Mladost nije gostovala u Kranju niti ugostila Zvezdu dok su zagrebaši ostali bez domaće utakmice protiv Bleda. Za usporedbu, Crvena zvezda koja dolazi iz države za čiji hokej volimo smatrati da je gore organiziran od našeg, odradila je šest gostovanja u Sloveniji i dva u Hrvatskoj.

U takvim okolnostima teško je analizirati konačni poredak i odnose snaga pa ćemo radije sa zadovoljstvom konstatirati kako su i Mladost i Medveščak svladali Zvezdu koja je ubilježila barem jednu pobjedu protiv sve tri slovenske momčadi. Na isti način ćemo uzeti u obzir i dvije pobjede Zagreba nad Mariborom koji je također uspio svladati beogradske “crveno-bele”. Ukratko bilo je to natjecanje u kojem je, na dobar dan, svatko mogao pobjediti svakoga, što je zapravo najbolja moguća preporuka za svako natjecanje.

Završetkom “slovenskog dijela” prvenstva svatko je pošao na svoju stranu. Zagrebačkom trojcu pridružio se Sisak. Redovni dio prvenstva Hrvatske imao se odigrati u četiri kruga pri čemu se pet međusobnih utakmica zagrebačkih klubova već “odigralo” u okviru prvenstva Slovenije. U nešto manje od tri mjeseca, od sredine prosinca do početka ožujka valjalo je odigrati 19 utakmica. Na žalost, klubovi i savez ponovo su podbacili. Čak tri utakmice nisu bile odigrane prije početka doigravanja. Dvije reprezentativne stanke, za mladu reprezentaciju u prosincu te za seniorsku u veljači, oduzele su nešto dragocjenog vremena.

Međutim, dok se može razumjeti da seniorsko prvenstvo stoji radi priprema za olimpijske kvalifikacije, ne postoji nikakav razlog koji bi spriječio igranje domaćeg prvenstva dok traju pripreme mlade reprezentacije. U sve tri neodigrane utakmice jedan od suparnika bila je momčad Siska koja ne daje nijednog reprezentativca, a svaki od zagrebačkih klubova bio je u stanju izvesti najmanje dvije postave i vratara koliko je neophodno za valjanost utakmice. Tako je Sisak, koji ima led samo tri mjeseca u godini, ostao bez ijedne utakmice između 7. i 29. prosinca u razdoblju u kojem je bez poteškoća mogao odigrati dvoboje koji su mu na kraju nedostajali.

Poslije 12 kola na prvo mjesto osvojila je Mladost s 29 bodova, četiri više od Zagreba. Medveščak je zauzeo treće mjesto s 18 bodova, dok su Siščani bez ijednog boda ostali na začelju. Borba za prvo mjesto bila je zanimljiva. Mladostaši su poveli poslije prvog kruga no nakon pola prvenstva “veprovi” su imali tri boda prednosti. U posljednji krug “mamuti” su ušli s bodom više da bi na kraju osigurali mjesto na vrhu. Polufinalni parovi doigravanja bili su Mladost – Sisak te Zagreb – Medveščak.

Otkako se vodeći hrvatski klub, Medveščak, profesionalizirao, doigravanje za naslov prvaka izgubilo je velik dio natjecateljske draži. Dok se u redovnom dijelu prvenstva nadmeću hrvatski igrači, u doigravanju glavnu riječ preuzimaju strani profesionalci koji su u Zagreb došli igrati like poput EBEL-a odnosno KHL-a, a ne amatersko prvenstvo zemlje koja igra u trećem razredu svjetskog hokeja. U nekim zemljama tijekom sezone dodjeljuju se dva naslova, jedan za pobjedu u redovnom dijelu prvenstva, a drugi za pobjedu u doigravanju. Primjerice, prvaci Velike Britanije i Rusije su najuspješnije momčadi u redovnom dijelu prvenstva, a ne pobjednici finala doigravanja. Čini nam se kako bi Hrvatski savez hokeja na ledu podigao značaj redovnog dijela prvenstva Hrvatske kada bi klubu koji osvoji prvo mjesto uručio pobjednički pehar. Naslov prvaka Hrvatske i sva prava koja iz njega proizlaze i dalje bi pripao pobjedniku doigravanja no ovako bi i redovni dio prvenstva bio nešto više od borbe za izbjegavanjem Medveščakovih profesionalaca u polufinalu doigravanja.

Za razliku od nekih prethodnih sezona u polufinalnim dvobojima nije bilo nikakve neizvjesnosti. Sisak je ispunio svoju sportsku dužnost i odigrao obje utakmice protiv Mladosti. Na žalost, “vitezovi” su već bili bez leda tako da su obje utakmice odigrali u Zagrebu. Odgovorni za izradu kalendara i vođenje natjecanja bi si već sada morali uklesati u raspored natjecanja datum utakmice polufinala doigravanja koju će Sisak odigrati u idućoj sezoni: 26. veljače 2017. Radi se o posljednjoj nedjelji u veljači, tradicionalnom danu hokeja u Sisku kada se svojevrsnom feštom zatvara klizalište na Zibelu. Umjesto da se sisački hokejaši skupljaju za formalnost u Zagrebu, “vitezovi” bi sezonu trebali završiti utakmicom pred svojim navijačima pri čemu bi trebalo zamijeniti domaćinstva tako da se prva utakmica polufinala igra u Sisku, a druga u Zagrebu. Jednom kad Sisak dobije dvoranu i bude imao momčad ravnopravnu Zagrepčanima neće biti potrebe za ovakvim prilagodbama, a do tada valja poraditi na svakoj sitnici koja može poboljšati hrvatski hokej.

U drugom polufinalu Medveščak je imao laganu zadaću protiv Zagreba. Prošle godine su “veprovi” prvu utakmicu izgubili tek u produžetku. Godinu dana ranije “medvjedi” su tek u zadnje dvije minute slomili otpor zagrebaša. Ovog puta Zagreb nije imao ni sastav, a ni volje za nadmašiti vlastite mogućnosti pa je izostala i minimalna neizvjesnost. Tako su po dvanaesti put za redom u finalu doigravanja zaigrali Medveščak i Mladost. Neposredno pred početak dvoboja hokejaška javnost je dobila još jedno razočaranje. Borba za naslov prvaka skraćena je na najviše tri utakmice navodno zbog priprema reprezentacije. Prisjetimo li se da je druga finalna utakmica odigrana prvog travnja, a da je svjetsko prvenstvo divizije IB imalo početi tek 17. travnja jasno je da je vremena za normalno doigravanje bilo. Reprezentacija se ionako skupila tek nekoliko dana prije početka budući da su stranci bili pošteđeni priprema. Umjesto da je finale doigravanja državnog prvenstva bilo vrhunac klupske sezone, ono se odigralo navrat nanos pri čemu su se utakmice pomicale ovisno o finalu doigravanja EBYSL-a. Utakmice su same po sebi bile zanimljive. Medveščak je prvi susret riješio u svoju korist tek u produžetku dok je u drugoj utakmici svoju nadmoć okrunio tek u posljednjih deset minuta. Ljubitelji hokeja na kraju su se ipak osjećali uskraćeni jer su seniori svoje doigravanje odigrali brže od bilo kojeg drugog uzrasta u zemlji.

Ukupno je u prvenstvu nastupilo 116 igrača među kojima su ubrojeni i svi igrači s nekim drugim državljanstvom osim hrvatskog. Promjena godišta juniora prebacila je u seniore ne samo hokejaše rođene 1995. nego i one godinu dana mlađe, njih ukupno 14 od kojih na žalost nijedan u momčadi Siska. Smanjenje gornje granice juniorskog uzrasta automatski je smanjilo i broj juniora koji je ove godine zaigrao u seniorskim sastavima. Samo 25 juniora se okušalo u konkurenciji “velikih”. Od igrača koji su prošle sezone nastupili u domaćem prvenstvu ove godine nismo viđali Bjažića, Bobinca, Božića, Čanžara, Čurčića, Grozaja, Luke Jankovića, Kostovića, Lenda, Lončarevića, Nikolića, Pavlovića, Perojevića, Rastovskog, Rončevića, Filipa Smerdelja, Stebbingsa, Szaba, Šakića, Šilovića, Šimatića, Šojata, Tomljenovića, Marka Valenčića, Verovića, Vlahovića, Vujinovića, Vukelića i Vukoje. Neki od njih su otišli u inozemstvo, poput Tomljenovića, Šalića, Šilovića i Vukoje, no većina igrača s popisa prekinula je s aktivnim igranjem hokeja. Kao i svake godine hrvatski hokej napusti jedna cijela momčad zajedno s vratarima.

U predstojeću sezonu hrvatski hokej ponovo ulazi s neizvjesnošću. Austrijski, talijanski i slovenski savez sklopili su sporazum o osnivanju tzv. INL-Alpske lige u kojoj bi trebali sudjelovati talijanski prvoligaši, austrijski drugoligaši Jesenice i Slavija. Ostaje otvorenim pitanje hoće li se ligi pridružiti i druge momčadi pojedinih članova EBEL-a i KHL-a tj. Medveščaka. Već godinama se priča kako hrvatsko prvenstvo ne pruža dovoljni sportski izazov ponajboljim hrvatskim igračima. Kao što smo vidjeli, proteklih godina su se igrale različite regionalne lige koje su uglavnom bile primjerene mogućnostima hrvatskih igrača.

Međutim, nova liga će, kako je vodstvo slovenskog saveza jasno poručilo svojim klubovima, biti profesionalna liga. Ne čudi stoga što su od natjecanja odustali svi Slovenci osim Jesenica koje žele u EBEL i Slavije koja bi zapravo trebala biti “most” između Olimpije u EBYSL-u i Olimpije u EBEL-u. Pitanje je u kolikoj je mjeri moguće organizirati jednu (polu)profesionalnu momčad čiji će igrači biti plaćeni za igranje i kojima će hokej biti primarna aktivnost. Kako god bilo, hrvatsko će se prvenstvo igrati i iduće sezone i predstavljat će glavnu odgovornost Hrvatskog saveza hokeja na ledu. Na odgovornim ljudima je da porade na organizaciji natjecanja, izradi kalendara i svemu neophodnom da ovaj sport opstane u našoj zemlji.

Photo by: Krume Ivanovski / KHL.hr