Filip Curkovic / Instagram

[BLOG] Moja američka priča dio I.

U Medveščak sam dosao s otprilike 5 godina, nakon što sam s vrtićem išao na klizanje. Tamo mi je instruktor bio Zlatko Ožura, Žugi koji je pitao mene i još dvojicu dečki jesmo li zainteresirani da treniramo hokej….

Nekoliko dana kasnije pojavio sam se na Ravnicama na prvom treningu hokeja, iako nisam baš imao neku ideju što je hokej. I od svog prvog dana u Medveščaku bio sam golman. Sjećam se da smo u početku morali mijenjati golmansku opremu između trećina jer u klubu nismo imali dovoljno. I tako, prvi dres, prvi hokejski turnir u Celju, prve medalje… Iz godine u godinu rastao sam s hokejom te odrastao sa odličnom grupom klinaca.

Curkovic

Stvarno smo bili prava škvadra!

Prošli smo svašta zajedno, od prve utakmice na velikom ledu, velikog rivalstva s Olimpijom i Mladosti, turnira po cijeloj Europi, ranojutarnjih treninga na hladnoj Šalati ili treninga petkom u 10 navečer kad svi naši prijatelji idu van, a mi se natjeravamo po ledu i slusamo naše starce kako iz okolnog kafića zvocaju kako bi oni doma. Došli su i prvi pehari i nagrade, prvi nastupi za reprezentaciju te je bilo dana kad bi odigrao i po 3 utakmice za 3 različite generacije u 3 različite dvorane u istom danu!

Kao nagrada su došli i pozivi za prva Svjetska juniorska prvenstva, postajanje članom seniorske momčadi s 15 godina te prve minute u seniorskom dresu protiv Alfe (hvala, Mike Shea)!

Kad sam ušao u seniorsku momčad, škola je počela puno patiti jer, osim zbog juniorskih, sad sam morao početi izostajati i zbog seniorskih obaveza s nastave tako da sam često morao učiti u busu ili svlačionici. Znalo bi se dogoditi da bih se vratio iz Salzburga u 3 ujutro s “dvadesetkom” i onda u 9 ujutro opet biti u busu za Jesenice sa seniorima.

Bilo je teško, ali uspio sam zbog ljubavi prema hokeju

Trenutak kad su se stvari oko moje karijere počele mijenjati je bilo u vrijeme moje zadnje osamnaestice” u estonskoj Narvi, gdje sam imao odličan turnir i bio proglašen najboljim golmanom. Za vrijeme turnira me primjetio jedan skaut iz Švicarske, koji mi se po završetku turnira javio i ponudio mi pomoć u pronalaženju klubova. Curkovic

Nadolazeće ljeto puno smo razgovarali sa Salzburgom te danskim Esjbergom, ali se to na kraju sve izjalovilo pa sam se vratio na pripreme prve momčadi Medveščaka, gdje sam upoznao Franka Banhama s cijelom situacijom i on mi je rekao da ako želim imati oboje, i školu i hokej, mi je najbolje pokušati otići u Ameriku. To mi nikad nije bilo na pameti, no nakon nekoliko razgovora s Frankom počeo sam sve više razmišljati o toj soluciji.

Hvala Frank!

On me upoznao s nekoliko skautova u Americi i tako je krenula cijela priča. Kontaktirao sam te ljude, a i sam sam istraživao koji fakultet bi mi najbolje odgovarao, a da ima dobru momčad i smjer koji želim studirati. Ne zvuči jako komplicirano, sve dok se ne uzme u obzir da u Americi ima preko 6000 fakulteta.

Još je veći problem bio što sam se nalazio tako daleko od očiju svih trenera pa im osim svog highlights videa sa Svjetskog prvenstva nisam mogao ništa drugo pokazati. Kako su tjedni prolazili počeo sam lagano stupati u kontakt s raznim trenerima te učiti za američku maturu (SAT) i test engleskog jezika (TOEFL).

Eto, do prije nekoliko mjeseci nije mi ni na kraj pameti bilo da bih mogao otići u Ameriku, a sad sam odjednom zatrpan aplikacijama, učenjem za prijemne te pregovorima s trenerima, uz sve ostale obveze koje sam imao u srednjoj i u Medveščaku.

149575_464419858945_6465376_n

Uskoro pročitajte drugi dio – kako izgleda život sportaša na fakultetu u Americi

U međuvremenu bacite pogled na Filipov Instagram profil.