Ćurković

[BLOG] Moja američka priča by Filip Ćurković

Nakon blagdanske stanka, svi smo se vratili na faks. Uskoro je počinjala turneja po državi Utah. Koljeno više nije baš boljelo, ali sam još uvijek igrao s protezom. Bio sam spreman.

Dan prije polaska u Utah otišli smo na surfanje. To mi je bio prvi susret s tim sportom i bilo je baš dobro! Kad smo odlazili iz San Diega živa se popela na čak 19 stupnjeva, a kad smo stigli u Salt Lake City bilo je metar snijega i -14 na termometru. U San Diegu život nas je stvarno mazio. Kroz cijelu godinu sunce i toplo osim nekih mjesec dana u zimi kad je temperatura noću pala na oko 5-10 stupnjeva i to je to.

Ćurković

Život sportaša u Americi

Faks je bio kojih 15 minuta od plaže tako da bi često nakon treninga otišli na surfanje ili rolanje. I na faksu nam je bilo super. Iako nismo bili jedan od velikih sportova kao npr. košarka, ljudi su nas znali, a i mi smo to znali iskoristiti.

Kad si na studentskom budžetu i spajaš kraj s krajem, onda točno znaš u kojim restoranima možeš dobiti popuste jer si sportaš ili student, u kojim barovima ti rade frendovi s predavanja pa imaš besplatan upad ili piće i tako dalje. Znalo bi se dogoditi da bi došao u restoran i da bi me netko od konobara prepoznao s predavanja i dao mi popust!

Blažena Amerika! Bilo je nekoliko restorana koji su nam bili sponzori tako da bi nam znali organizirati večeru nakon utakmice pa bi to prešlo u druženje s navijačima. Tata od jednog decka iz momčadi je vodio diskont gdje su 2 suigrača radila tako da smo i tamo često dobivali besplatne gajbe (tata, ja nisam pio) za tulume. Kako su tulumi uglavnom bili u našoj kući, skupljali smo sve boce kako bi ih reciklirali. Na kraju mjeseca bi tako skupili kojih stotinjak dolara s kojima bi onda imali dovoljno novca za iduću zabavu i tako u krug!

No, vratimo se hokeju

Na putu do dvorane Weber State, bus nam je zapeo u snijegu tako da smo svi izašli van kako bi ga pogurali. Na kraju smo nekako došli do dvorane koja je bila dio Olimpijskih igara 2002.! Pobjedili smo 6:5 u produžetku i unatoč tome sto nisam igrao, bila nam je to važna pobjeda za nastavak sezone.

Sljedeći dan smo igrali protiv BYU i to je bilo jedno zanimljivo iskustvo. Naime, BYU je jedna jako religiozna mormonska škola gdje su nam se njihovi igrači ispričavali nakon svakog udarca i nakon utakmice zahvalili što smo došli te zaželjeli sreću u idućim utakmicama. Stvarno rijetkost u svijetu hokeja!

Ćurković

No, problem je bio što nisam ni tu utakmicu počeo! Već mi je počelo kipiti u glavi. Iduće jutro kad smo došli u Salt Lake City na zadnju utakmicu turneje protiv Utah State University, trener je pokušao nešto neformalno pričati samnom, ali mene nije baš bilo briga što ima za reći. Samo sam htio igrati, no njemu to opet nije bilo u planu. Corbs je pobjedio prošle dvije tekme i trener ga je odlučio nastavit dalje koristiti. To je problem kad si golman. Samo je jedna pozicija u momčadi i ako ti konkurent uđe u seriju, teško ga je maknut. I iskreno, kad nisam počinjao utakmice, bilo mi je nekako nevažno kako će utakmica završiti. Jednostavno se osječaš kao da i nisi dio momčadi kad sjediš na kraju klupe, ne provedeš ni minute na ledu, i tu i tamo potapšeš suigrače kad sjednu kraj tebe. Najgore jekad se moraš pravit da si sretan što se smrzavaš na klupi, a najradije bi bio na ledu i pomagao suigračima u pobjedi. U svakom slučaju, Utah State nas je pojela 7:3 i znao sam da je ovo moja prilika. Za vikend smo igrali doma i to protiv Washington State.

 

Golman bez zuba!

Ćurković

Tako je i bilo. Dosao nam je Wizzou i lagano smo ih dobili 9:2, a ja sam se napunio samopouzdanjem za nadolazeći turnir u San Joseu. Prvu utakmicu smo igrali protiv Texas A&M. Napeta utakmica, a postala je još napetija kad sam ostao bez zubiju! Krajem druge trećine sam nakon jednog sudara s protivnickim igračem ostao bez kacige i kako sam vidio da sam izgubio kontrolu nad pakom instinktivno sam se bacio i pak me pogodio ravno u usta!

Mislio sam da je sve popucalo, ali je samo jedan zub napukao te je nos krvario kao slap, no bolilo je kao sam vrag! Stavili smo tampone u nos kako bi zaustavili krvarenje. Dovršio sam utakmicu, pomogao dečkima da dođemo do velike pobjede u produžetku pa onda otišao vidjeti doktora i zubara. Sljedeći dan smo dobili San Jose State na produžetke i dan poslije University of Oregon. Nevjerovatno je kako se u sportu stvari mjenjaju.  Pred samo par tjedana sam grijao klupu, a sad vodim momčad prema doigravanju. Zadnjeg dana turnira smo ponovno izgubili od Utah State, ali unatoč porazu bili smo zadovoljni jer smo se pobjedama ovog vikenda popeli na 7. mjesto Zapada. Ostala su nam još 2 tjedna do doigravanja. Preostale su lagane utakmice protiv CSU Northridge te University of Nevada Las Vegas gdje smo morali pobjediti da ostanemo među TOP10 zapada.

U momčadi je ozračje bilo odlično!

 

[BLOG] Moja američka priča by Filip Ćurković

Kako vam se sviđaju blogovi?

Thank you for the vote!