Ćurković

[BLOG] Moja američka priča 4.

Iz Sjeverne Amerike Filip Ćurković: Konačno su nam počeli službeni tryoutsi. Imali smo 10 dana do prve utakmice sezone te su treneri trebali smanjiti momčad na 28 imena koje će koristiti ove sezone.

Bili smo u dvije momčadi, prva dva dana smo igrali jedni protiv drugih. Za vrijeme treće utakmice mi je jedan od igrača pao na koljeno. Stavio sam leda na koljeno i nisam nikome ništa govorio. Te večeri se nisam mogao više niti osloniti na nogu, a kamo li klizati. Ispostavilo se da sam ponovno istegnuo medijalne ligamente, što me stavilo u vrlo neugodnu situaciju. Zbog ozljede se trener premišljao ne prijaviti me za sezonu.

No, na kraju je sve prošlo dobro i već sljedeće jutro smo krenuli sa terapijama. Osim što sam izborio momčad, ništa drugo nije bilo bajno. Prvih mjesec, dva sam umjesto na ledu bio na fiziklanoj ili bih bio na ledu, ali sam radio po posebnom programu.

Nije bio početak kakav sam zamislio

Osjećao sam se kao da nisam dio momčadi. Najgore je bilo na dan utakmica. Putuješ okolo s momćadi i znaš da nećes igrati, ali svejedno cijeli vikend moraš biti tamo. I onda se još moraš na utakmici pojaviti u odijelu, a po manjim dvoranama bi uvijek bilo toliko hladno da bi se smrzli. I nakon utakmice opet na bus i voziš se doma te razmisljaš kako bi htio biti na ledu, a ne možeš. Također, nakon utakmice bi uglavnom uzeli pizzu i bilo je pravilo da prvo jedu igrači koji su igrali, a tek onda mi ostali.

Znači, smrzneš se, isfrustriran si, i gladan. A još si i potrošio vikend glumeći navijača. Odlično!

Momčad je igrala jako loše, a nije nam ni išlo u prilog da smo imali 4 nationally ranked momčadi u našoj konferenciji. Trener je bio katastrofa. Mjenjao bi petorke koje bi super funkcionirale noć prije te bi svaki trening bio doslovno isti. U principu nam nije ni bio potreban trener! Nije pomoglo ni to što je momcad bila jako podjeljena. Imali smo puno grupacija: dečki iz Minnesote, dečki koji su igrali zajedno u Juniors, pa onda dečki na zadnjoj godini faksa, oni koji su zivjeli u Hockey House, itd. Vladao je veliki nesklad i ništa nije išlo po planu.

Jedva sam dočekao Božićnu pauzu

ĆurkovićNakon Božića sam se vratio spreman dokazati koliko vrijedim. Jedino pozitivno u je bilo to što smo imali priliku igrati u Bradley Center, dvorani Milwaukee Admiralsa (gdje je trenerov dres umirovljen) te smo imali priliku provesti dan sa Stanley Cupom (opet trenerova zasluga). Tko bi mislio da je taj isti čovjek tako loš trener!? (Trener je bio Tony Hrkac, op. ur.)

Bez obzira što je u momčadi bila kritična atmosfera, još uvijek je bilo nekih pozitivnih trenutaka. Recimo, večer prije domaćih utakmica, cijela momčad bi se okupila za večeru u obližnjem restoranu i tamo bi igrali Shoe Check. Cilj te igre je da nekome poskrivečki namažes cipele sa, recimo, majonezom. Ako ta osoba ne primjeti, onda se on mora popest na stolicu i otpjevat neku pjesmu ispred cijelog restorana.

Mene je dopalo da pjevam hrvatsku himnu. Svakom srijedom bi imali Court nakon treninga gdje bi kažnjavali jedni druge za gluposti koje bi napravili kroz tjedan. Uglavnom su bile banalne stvari tek toliko da se nekoga kazni (tipa, ako izađeš sa ne baš zgodnom curom, popikneš se na zagrijavanju, povratiš na tulumu, ili izvališ neku glupost). Kazne bi bile $1, $2, ili $5, ovisno o “težini”. Sav prikupljeni novac smo spremali za Tulum na kraju sezone. Imali smo još i rookie night kad je svaki od veterana izabrao jednog rookija kao svoj date.

Veteran bi ti odabrao ženski outfit za večer. Nas su odveli u obližnji shopping mall na otvorenom gdje smo im morali platiti veceru. Bilo je jako smiješno, ali bio je i 12 mjesec tako da smo se smrzli dok smo tako hodali okolo jer su nas oni htjeli svima pokazati!

Čak smo morali otici u Victoria Secret da kupimo neke gaćice, ali cure koje su tamo radile nisu misilile da je to smiješno pa su nas izbacile. Na kraju smo se slikali ispred božićnog drvca i napravili čestitku za trenere!

Sve nas je ovo trebalo zbliziti, ali ipak nije

Momčad je sve više tonula, izgubili smo važnu seriju protiv Lake Forresta i znali da više nemamo šanse da uđemo u konferencijsko doigravanje. Ma koliko sam dobro igrao na treningu, nikako da me trener primjeti. No, prilika je ipak stigla. Konačno! Za puta prema Michiganu, jedan od Lacrosse igrača je slomio ruku na svojoj utakmici i ispostavilo se da osiguranje koje je faks inzistirao da uzmemo, nije pokrivalo sportske ozljede!! Zamisli! Natjeraju te da nesto potpišeš, a da ti to nije od pomoći.

Ćurković

Naravno, ja sam imao to isto osiguranje i trener mi je rekao da moramo nešto smisliti inače neću moći igrati! Da recimo i meni pukne ruka, koštalo bi me to kojih $50,000! Pa ti lomi ruke u Americi!

Uspjeli smo iskombinirati neku dodatnu policu osiguranja kako bi mogao odigrati prvu utakmicu. Bilo je super da sam konačno i ja bio dio momčadi!

Nakon utakmice, 3 dečka su odlučila izaći van i vratili su se u hotel oko 3 ujutro, pijani. Najgore je to što ih je trener ulovio, no nije ništa napravio te ih je pustio da igraju sljedeći dan. Kad je to momčad čula, dogodio se bojkot jer su se kapetan i još neki stariji igraci usprotivili takvoj odluci.

Kap koja je prelila čašu

Nije bilo rezultata, nije bilo kemije, i nije bilo pravila u momčadi. Vratili smo se nazad doma i kad smo dosli u dvoranu dan poslije, u svlačionici nas je umjesto trenera dočekao sportski direktor. Trener je već bio bivši.

Svaki dan bi čuli svakojaka nagađanja o novom treneru. Nakon tjedan dana su nas obavjestili da ćemo na sljedećem treningu upoznat novog trenera. On je došao iz naseg konferencijskog rivala Marian University i odradio je 3 treninga s nama prije nego što je stupila zabrana trenerima da budu na ledu s momčadi do početka nove sezone. Bilo je glasina da ce trener povući sve decke koje je mislio dovesti na Marian te zadržat igrače koje je bivši trener mislio dovest.

On je sam rekao da nitko nema zagarantirano mjesto u momčadi. Iako mi se svidjelo kako su njegovi treninzi izgledali, ja sam odlučio početi razmišljati, ali i gledati da se preselim negdje drugdje jer je Concordia postalo jako nesigurno mjesto za moju budućnost…